Kultura

Poznate osobe našega kraja

ĐURO SUDETA

Đuro Sudeta (rođen 10. travnja 1903. u Staroj Ploščici – umro 30. travnja 1927. u Koprivnici), učitelj i pjesnik sutonskih ugođaja, pripovjedač kraćih lirski obojenih proza, ušao je u hrvatsku književnost ranih dvadesetih godina dvadesetog stoljeća i ostao u njoj aktivno sve do smrti.

Rođen je 10.travnja 1903.g. u Staroj Ploščici kraj Bjelovara.Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu,gimnaziju i Učiteljsku školu u Zagrebu.Već kao maturant obolio je od turbekoloze i ispljunuo krv u četvrtom razredu gimnazije.Đuro Sudeta bio je hrvatski pjesnik duhovne zaokupljenosti i tužnoga raspoloženja.Bio je seosko dijete i svoje djetinjstvo je proveo u Staroj Ploščici,pa su motivi tog ambijenta ispunili njegovu intimnu liriku.Najčešće pisao pjesme i prozu u fantastičnom smjeru od kojih je ”Mor”najpoznatije dijelo.

Prvu pjesmu pod nazivom ”Suton ”objavio je u Luči 1919.Maturirao je 1922. i pola godine čekao posao.U proljeće 1923 .dobio je namještenje u Virju.Tu pokušava prevariti bolest,zaobići je i zaokupljen pozitivnom promjenom prihvaća se posla učitelja,uključuje se u uredništvo novina ”Naš list” i sam slaže svoju prvu zbirku pjesama”Osamljenim stazama,1924”.U Virju nastaje pripovijest puna imaginacije i poetske ljepote-Mor.Siječnja 1925.Sudetino zdravlje je toliko narušeno da ne može izdržati na svojem nastavničkom poslu.Vrijeme mirovanja i bolovanja,a od srpnja 1925.do travnja1926.liječi se u poznatom slovenskom lječilištu Topolšici.
Iz Topolšice po liječničkom savjetu prelazi u Zagreb-gdje bi se trebala pokušati operacija.30.travnja 1926.operiran je u Zakladnoj bolnici.Nemoguće je bilo što promijenitiu pjesnikovu korist i biva otpušten iz bolnice.Poznata su mu još djela Kučice u dolu(1926) i Sutoni(koji izlaze posmrtno 1929).Njegova želja je bila da bude pokopan u Virju,jer mu se groblje sviđa koje je njemu tako lijepo u kasnu jesen i zrelo ljeto.Nažalost nikome nije važno što on želi i pokapaju ga u Koprivnici.Umro je 30.travnja1927. ujutro u Koprivnici ,sprovod 1.svibnja u 16,00 sati .

Sudeta je nagovijestio snažan pjesnički talent koji je usprkos njegova kratkog života ostavio trag u hrvatskoj književnosti.Svake se godine u njegovu spomen održavaju

Dan Đure Sudete – svake godine u mjesecu travnju, u Mjesnom domu Stara Plošćica održava se Dan Đure Sudete u spomen na rođenje slavnog pjesnika, dok Osnovna škola Ivanska u njegov spomen održava dane integrirane nastave.

IVAN OBRLJAN

Rođen 22.06.1959 u Ivanskoj,bio je đak Ivanačke osnovne škole,aktivno je igrao 20 god.-10 godina u varaždinskim klubovima a poslije povratka još 10 godina u klubu, u Ivanskoj,u kojem je bio izuzetno cijenjen i dugi niz godina kapetan momčadi,na mjestu golmana .

Tijekom Vojno-redarstvene akcije”Bljesak”za oslobođenje Zapadne Slavonije,2.svibnja 1995.god.kod Pakraca je u 36.godini,kao hrvatski vojnik poginuo igrač Ivan Obrljan

U spomen na Ivana Obrljana,od 1996. god. RK”Ivanska” svake godine organizira Memorijalni turnir,koji je prerastao u značajnu sportsku manifestaciju u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.Na tom Memorijalu,uz domaćina ”Ivanska”,dosada su igrale prvoligaške momčadi:RK ”Bjelovar”,RK”Medvešćak”RK”Zagreb-Badel”,RK”Varteks-Tivar”Varaždin,RK”Moslavina”,te niz drugoligaških ekipa.

ŽELJKO CINDRIĆ

rođ,22.09.1970. u Bjelovaru-poginuo 19.07.1991 Sirač

[responsive_youtube http://www.youtube.com/watch?v=Za6MMHPa5jg]

19.srpnja 1991. godine na cesti Sirač – Voćin,u mjestu Purnica pored Sirača ,neposredno nakon manastira “Pakra”,prilikom provjeravanja informacija o pojavi naoružanih terorista na tome području, mučki iz zasjede ubijeni su pripadnici Specijalne jedinice policije”Omega” PU bjelovarsko-bilogorske Željko Cindrić i Ivica Filković dok je pet hrvatskih policajaca ranjeno.

HRVOJE HORVAT

(Bjelovar, 25. V. 1946.)

Rukometni reprezentativac s 231 nastupom i 621 postignutim zgoditkom. Bio je član ORK ”Partizana” (Bjelovar) s kojim je više puta osvojio državno prvenstvo i Kup, a 1972. osvojio je Kup europskih prvaka. U razdoblju 1978. – 1983. igrao je za njemačke klubove TSV Milbertshofen i MTSV Schwabing.

Na OI 1972. osvojio je zlatnu, a na SP 1970. i 1974. brončanu medalju. Tri puta nastupio je za reprezentaciju međunarodne rukometne federacije (IHF).

STARI OBIČAJI

ŽETVA PŠENICE

U prvoj polovici 20.stoljeća u selima naše županije i šire ,pšenica kosila ručnom kosom ili žela sa srpom.Na držalu kose ugradile su se drvene vile ili neki štap sa špagom kako bi se otkos pšenice naslanjao na nepokošenu pšenicu.Žito se kosilo u zoru(od tri ujutro) ili u predvečerje kada nisu bile jake vružine.Sudjelovali su svi članovi obitelji:mladi muškarci kao kosci,snahe, kao nabiralje i djeca kao pojasari.Stariji su na polje dolazili vezati snopove i nastavljati ih na stavice.

VRŠIDBA

U pojedinim domaćinstvima vršidbu je obavljalo 20 do 30 težaka i to: dvojica su bacali snoplje na vršalicu dvojica(obično žene ili starija djeca)su na drešu odvezivali pojaseve i dodavali snopove težaku koji ih je pažljivo stavljao u bubanj,šest do osam težaka odnosilo je slamu,koja je izlazila na zadnji kraj vršalice,do mjesta gdje su dvojica tu istu slamu slagali u stog,dva do četiri težaka su na smjenu nabacivali slamu na stog ,zadatak dviju žena je bio grabljanje pljeve koja je izlazila na sredinu vršalice i u plahtama(ponjavama) nosile u za to određenu prostoriju;jedan težak,obično jači muškarac,bio je zadužen za izmjenu vreća,onih koje du bile napunjene vršenjem te stavljanje praznih na njihovo mjesto.Usput je svaku vreću i zavezao po potrebi te izričito pazio da svaka vreća bude najprije odnešena na vaganje.Dva do četiri težaka,nakon vaganja odnosili su vreće u drvene škrinje u hambaru ili na tavansku prostoriju,gdje je ovrćeno žito jednakomjerno rasprostrto da se lakše osuši i dočeka hladnije dane.Ako se vršilo žito (mašinalo) cijeli dan bilo je pored glavnoga obroka,i nekoliko zastoja da bi domaćin ili domaćica težake ponudio kolačima, vinom i rakijom.

U večernjim satima potekla je pjesma koja se orila iz sveg grla,ž¡to je označilo kraj uspješnog pospremanja žita i obilje u nadolazečim danima.

Treba naglasiti da se težaci nisu plaćali novcem,već je jedan drugome pomagao i na taj način ”zaradio” za sebe težaka.Isto tako prvi strojevi za vršidbu pokretani su na parni pogon ili snagom konja i volova(zvali su ih geplini),a koristili su sve do četrdesetih godina ,kada u upotrebu ulaze traktori.Za rad na drešu bilo je potrebno dvadesetak težaka;jedna do dvije osobe koje su s baglje bacale snopove,dvije djevojke koje su odvezivale pojaseve,šopar koji je spuštao snopove u bubanj,muškarci koji su skupljali slamu i slagali je na kup,nosači vreća,djevojke koje su odnosile pljevu u priparmiće.. U slučajevima kada je za vršidbu bilo pripremljena velika količina žita,težaci su se smjenjivali ,pa ih je trebalo još i više.Ako gospodarstvo nije bilo veliko i imalo je samo dva do tri voza žita,nije se mlatilo doma već kod vlasnika dreša.Tamo se skupilo dosta ljudi koji su čekali na red,ponekad i čitavu noć.To je bila izuzetna prilika za zabavu,pjesmu,a ponekad i ozbiljnije udvaranje .
Običaj za sv. Đurđa(Đurđevdan)

Prvi svetac u proljeće je sv.Đurađ,Đurđe,Juraj ili Đuro,koji dolazi u travnju,kada se počinje buditi iz zimskoga sna šuma listajući i time navješćujući ponovno stvaranje novoga života.U čestitare od kuće do kuće išli su dječaci,koji su bili prekriveni košem ispletenim od prvih bukovihi grabovih zelenih grančica.Išli su po dvojica,a ponekad i skupina od više djece,svaki je imao u ruci po nekoliko zelenih grančica,dok je jedan od skupine umjesto grančica nosio košaricu u koju je spremao darove nakon čestitanja.Tada se pjevala ova prigodna pjesma:

Dobro večer(ili jutro), gazda i gazdarice
evo Đure na zelenom konju u vašem dvoru. Opa,đipi Đuro, zelenoj dolami, u prnjavoj ponjavi!
Kol’ko ima grančica, Bog vam dao telića. Opa đipi Đuro, u zelenoj dolami, u prnjavoj ponjavi!
Kol’ko ima grančica Bog vam dao praščića. Opa,đipi Đuro, u zelenoj dolami ,u prnjavoj ponjavi !
Kol’ko ima grančica, Bog vam dao ždrebića. Opa đipi Đuro, u zelenoj dolami, u prnjavoj ponjavi!
Đuro se stresa, da mu date mesa! Ide Đuro sa planine, da mu date slanine! Ide Đuro iz Petričke, da mu date kobasičke!
Đuro se valja, da mu date jaja. Dajte Đuri svašta, bu’ vam sreća rasla!Dajte Đuri dinar-dva, da ne pjeva badava!
Ide Đuro iz Đurđica, trese mu se nogavica!

Na završetku pjevanja,kuća koja je imala djevojku(curu) ili snašu,čestitari bi ostavljali po zelenu grančicu ili samo listić,a ako su sa sobom imali i procvjetali jorgovan,u znak darivanja ostavili bi grančicu cvjetnog jorgovana.Posebice ako je bio dječak koji je imao simpatiju u toj kući.